Bok zovem se Katarina, i zivim u Bilbau. Mislim da znam Igora!!Ako mi mozes pomoci da ga na neki nacin kontaktiram…Molim te:)
Ja sam dosla u Spanjolsku za slavnim slikama, sa 19 godina, sad imam 26, i moram priznati da mi nekad tesko pada jer se u Spanjolskoj ne osjecam ko Spanjolka, a ni u Hrvatskoj se ne osjecam ko Hrvatica.
Do prije par godina Spanjolci nisu znali gdje je Hrvatska, i nekad mi tako fali, a nekad je tako mrzim, skroz cudni osjecaji 🙄
I ima stvari koje mi i tu i tamo smetaju, ali evo neke stvari sto si napisao (ne zelim kritizirati) kao nasa turisticka zajednica ili ambasada, sa kojima se potpuno slazem, i nikako ne razumijem takva ponasanja nasih ljudi prema svojima, cak su Spanjolci u Zagrebu bili ljubazniji. 😳
I to je sto me zapravo osvojilo, Spanjolci su puno ljubazniji ljudi, i nekako je tu lakse(iako je sad Spanjolska u krizi) ostvariti nesto, jer ako u Hrvatskoj nemas debelu, ali jako debelu vezu, pozdravi se sa svim blagodatima zivota (to sam iskusila prosle godine kad sam trebala odvjetnika).
I tako, ali doba u koje mi najvise fali Hrvatska je Bozic, satori na Jelacicu sa kuhanim vinom i kobasicama, jer nekako ima vise ugodaja. I ljeto kad mi fali nase plavo more (jer u Baskiji u kolovozu pljusti svih 30 dana).
Kako je vama, jel se vi nekad osjecate tako?