Bok. Pa za sad se dobro drzimo. Hvala na pitanju. 🙂 Nesto radimo privatno, pa mogu organizirati putovanja. Meni osobno ovakav ritam odgovara (relacija ESP-HR-ESP). Godine 2000 sam otisao u Marseille, doslovno u nepoznato, i snasao sam se (naravno, uz pomoc nekoga). Ostao sam 4 godine. Ono najvaznije, upoznao sam majku moje dvije prekrasne curice. 🙂
E sad je situacija drukcija jer je tu obitelj pa smo dosli u Barcelonu u stan kod sogora. Supruga je upisala studij, grad nam odgovara, klima nam odgovara… ne znam sta ti jos reci, ali svatko trazi svoju srecu. Meni one fore “stranac” i slicno ne pale. Svi smo mi od krvi i mesa, imamo pravo na zivot i srecu, a kugla zemaljska je za sve ljude na svijetu. Ja imam ponekad osjecaj da sam veci stranac u HR (pogotovo u svojem rodnom “selu”), nego tu u Barci.
Ako imas priliku otici, vuce te ono nesto… onda nemas sta razmisljati. Uvijek se mozes vratiti kuci, je li tako?
Ja gledam nekako sve s pozitivne strane i pokusavam uzivati u zivotu koliko se da. Dobrih i losih ljudi ima svugdje u svijetu. Naletio na sve moguce “profile” ljudi. Ima “ludjaka” koliko hoces, ali ima i ljudi za primjer koji te mogu jako motivirati. Nigdje nije lako, ali treba biti uopran, imati neki cilj. Ako nista drugo, naucit ces jezik, i steci daljnje poznanstvo koje te mozda odnese na neki drugu kraj kugle zemaljske.
Nastavak slijedi…
Puno pozdrava iz Barcelone !